srijeda, 8. travnja 2015.

Patolosko laganje

Iznosim istinu na vidjelo na moj nacin,pisanjem,kao i uvijek.
Napokon sam sebi priznala da sam bolesna.
Nesvjesno lazem. Na pocetku toga svega su lazi bile potpuno nebitne,ali kasnije je islo samo gore i gore. Nekad se uhvatil za glavu i sebi ponavljam 'Zastoo? Sve ti je savrseno?!' Nije krenulo od roditelja,cale mi je nevidjeni kralj,a mama najdivnija i najbriznija osoba na svijetu. Krenulo je od sebe. To traje par godina,tad sam mislila da je sve bzvz i da ja upravljam tim. Sad kad sam povrijedila najvaznije osobe u zivotu shvacam sta je sa mnom i sta sam napravila. Zbog tog mog "psiho" stanja sam izgubila i ljubav. Dap,eto sta su sve sposobne takve osobe uraditi. E sad ja sam rascistila sve sama sa sobom. Vjerovatno niko ni u to nece vjerovati,ipak recu sve. Prestala sam sa svim. Laz,izmisljanje,psiho stanje,tvrdoglavost,agresivnost. Sve. Nema vise. Najveci problem je taj sto na vrijeme nisam prestala imala bih pomoc prijatelja i sve. Kako vratiti izgubljeno povjerenje? Sta i kako dalje? Dusu bih prodala da vratim prokleto vrijeme,sve bih drugacije napravila. Hvala bratu sto je i tokom ovog perioda bio uz mene i pomogao mi da se rijesim svega. Dijete ima svega 13 god a pomogao mi je vise nego odrasli. Nema pojma koliko sam Bogu zahvalna za njega. Niko ne zna koliko sada mrzim sebe,ne zbog tog stanja,rijesila bih se ja toga,ali znate kakav je sada osjecaj kad shvatis da si sam da si otjerao od sebe sve do cega ti je stalo. Znate li kakav je osjecaj kad znas da si ubio ljubav? Da si ubio prijateljstvo koje vrijedi vise od svemira? Znam ja,i necu da pricam o tome jer me jos vise ubija i jos vise gura na dno. Oprostite za sve. Znam da me mrze i kidam se sto nmg ovo poslati njima,valjda cu skupiti snage i za to. Oprostite...

Nema komentara:

Objavi komentar